ZAVIRITE U BERNARDOV SVIJET
.
Kutjevčanin crta vrhunske stripove za svjetsko tržište (foto)
Aleksandar Grlić – 09.02.2015. @ 09:10 – 3703 pregl.
Ljubljana “Imaš puno posla na stripu, ali te s vremenom povuče. Htio sam biti glazbenik, no nije išlo. Ovi iz Dire Straitsa me nisu htjeli, što ti onda ostane? Da, htio sam biti i Brad Pitt pa su onda rekli da već imaju jednog, tako mi je jedino ostalo crtati stripove”, kaže strip majstor Bernard Kolle, Kutjevčanin s ljubljanskom adresom koji skoro 30 godina profesionalno živi od crtanja, što je na ovim prostorima prilično rijetko.
Crtao je za Vjesnik, zatim za njemačkog izdavača Bastei Verlag crta “Priče o duhovima”. Neko vrijeme je radio za američki Dark Horse Comics. Sada surađuje s francuskim scenaristima na seriji “Antarktika”. Za Francuze je radio i strip “Dijamanti”. Niz stripova svjetske kvalitete je nastao zahvaljujući Bernardu.
– Počeo sam crtati s dvije godine, knjigu “Winnetou” sam išarao automobilima. Prvi strip sam napravio u vojsci 1984. godine. Bio sam “jako dobar” vojnik pa mi je, umjesto da zaglavim u zatvoru, kapetan zabranio izlazak u grad. Dva tjedna sam morao stalno biti u vojarni. Kolega koji je vodio fotoklub je volio stripove i onda sam mu crtao. Kad su to drugi otkrili, svatko je htio svoj portret. Pred kraj vojnog roka me je to malo-pomalo zarazilo i počeo sam nikad objavljeni strip. U Požegi je izlazila strip revija “Patak”, jedan čovjek, koji je isto mislim bio crtač, mi je pokazao Moebiusove radove i kako se crtaju “kaubojski” stripovi. Svi su ih crtali u to vrijeme i ja sam došao s jednim – opisuje nam Bernard svoje početke.
U drugoj polovici 80-ih godina, Kolle seli u Zagreb gdje crta Toma i Jerryja za Vjesnik. Kretanje među poznatijim crtačima kao Igor Kordej i Jules Radilović omogućava mu prvi proboj na njemačko tržište pa na američko, ali konačni cilj, francusko tržište mu prilično dugo izmiče.
– Jules me pozvao na ljetnu školu stripa u Grožnjan. Dotad sam imao nekoliko objavljenih Tom i Jerryja i jedan realistični strip. Tamo srećem agenta i dobivam posao na kratkim horrorima za njemačko tržište. To je išlo glatko, kada to gledam danas, ne znam kako su kupovali uopće te stripove jer to ne sliči ni na što. Uglavnom, oni su to kupovali i puno naših autora je radilo za njih. 1995. je sve puklo, neko vrijeme sam bio bez posla pa preko Ervina Rustemagića nalazim Amerikance. Radim s Kercom i ekipom iz Novog Sada, a zatim neovisno s manjim izdavačkim kućama. Onda me je kontaktirao Csaba Kopeczky koji je radio za Francuze, ali nije išlo, rekli su da vučem previše na američki stil koji kod njih ne prolazi. Nastavio sam raditi i onda su mi čisto slučajno, zahvaljujući poslu za američkog izdavača, Francuzi ponudili posao. Nemam pojma kako, ali je prošlo i tako sad radim za njih.
– Odrastao sam na francuskom stripu. Obožavao sam Hermannove i Moebiusove stripove kao i Asterixa. Kad sam bio mlađi rekao sam si da ću crtati za francusko tržište. Napraviš album godišnje i “puna šaka djeda Mrazove brade”. Međutim, nije pošlo po planu pa sam otišao na američko tržište za koje moraš drugačije crtati. Recimo, Hermann ne može crtati Spidermana, njegov stil je takav. Kad sam konačno došao u Francusku, bio sam oduševljen. Dao sam si vremena i pretjerivao sam s detaljima jer znam da ih Francuzi vole, ali su mi čak i oni rekli da se malo ohladim – opisuje nam svoju fascinaciju s francuskim stripovima koje sad i sam radi.
– Pročitaš scenarij i već vidiš kako bi to trebalo izgledati, odvije ti se film u glavi. Sve ovisi o tome koliko je scena komplicirana. Tablu sa samo slikom helikoptera u letu iznad Tokija je teško napraviti kad Tokio stoji horizontalno u pozadini. Trebaš crtati grad, zgrade, nešto se događa na ulici, Tokio je sočno prometan. Jednu takvu tablu sam crtao skoro tjedan dana. Nekad je opet napraviš za dan. Trenutno radim Antarktiku. To je trilogija i ljubavna priča o dvoje mladih. Jedan mladić s istraživačem Amundsenom odlazi osvajati južni pol, upada u probleme i optužen je za ubojstvo. Djevojka ga odlazi tražiti i udružuje snage s Robertom “Falconom” Scottom koji vodi drugu ekspediciju na južni pol. Kad imaš pet kadrova punih bjeline s psima koji idu od baze gdje se sidri brod do baze iz koje će krenuti osvajati južni pol, to su jednostavne stvari na kojima ima puno više posla za kolorista, ja isključivo crtam. Nikad nisam kolorirao svoj strip osim ilustracija – opisuje proces nastajanja stripa.
– Zasad se bavim samo crtanjem, ne živi se sjajno, ali živi se, radimo supruga i ja, tako da ide. Ona je inače Požežanka. Kad sam izlazio iz bolnice, onda je njezina mama s njom ulazila u bolnicu. Tako smo se upoznali. Rijetko dolazimo, a kad smo tu obično dođemo u Kutjevo kod mojih roditelja. Možda dođemo preko ljeta. Pozdrav svima u snijegom zametenoj Požegi i Kutjevu – pozdravlja na kraju strip majstor rodni kraj.
Vir in več slik: http://www.034portal.hr/clanak.php?id=16803